Nie sme pis narod, ne se ljuljaski za nas, gnasi.
I nie imame pozadi zgrada i gledam deka sekoj den po malku se krsat i prljaat. I cesto pati se sobiraat cigani, jadat pijat pravat gjubrinja, frlaat otpusoci vo pesokot, plasticni casi, sisinja od pivo... a vala ni moite komsiki koga gi cuvaat decata tamu ne se nesto podobri, za zal. Kesicki od smoki, ambalaza od sokcinja, semki i soncogled... nema sto nema na tie ljuljaski prava mala deponija se. Retko go nosam Alek tamu, klackalkite i ljuljaskite se iskrseni ili ofarbani so sprej, lizgalkata postojano ja vadat i ja frlaat vo parkot, katastrofa.